Marija Mikulić Bošnjak

Sneak peek

7. ožujka 2015. godine u 18,00 sati u Green room galeriji (Gradska galerija Zabok) ćete moći vidjeti crteže iz serije Blank. Nadam se da se vidimo!

Detalj crteža Visoki gosti Katoličkog sveučilišta,
PVC folija na foamaluxu, 2015.

Marija Mikulić Bošnjak, mlada i nadarena autorica, nakon završenog prvotno Pedagoškog fakulteta zatim i Umjetničke akademije u Osijeku, svojim marljivim radom i izlagačkom praksom postaje jednom od najznačajnijih čimbenika mlađe generacije danas izrazito žive i potentne osječke umjetničke scene. Ova zabočka izložba kao i nedavno održana u zagrebačkoj galeriji „Događanja“ te one u pripremi slijede autoričin zacrtani put vlastitog predstavljanja i afirmacije izvan granica regionalnog.

Serija „prefabriciranih“ crteža velikog formata, prvotno nacrtanih u vektorima kako bi se prebacili na foliju koja se onda strojno reže i aplicira na foreks, prikazuje tipizirane muške figure gotovo u prirodnoj veličini, a nastaju prema fotografijama različitih „radnih kolektiva“. Odabrani kolektivi (Uprava TDR-a, Oš Dubrava, ministri Vanjskih poslova JI Europe, kolegij medicinskih sestara bolnice Sestara milosrdnica, gosti Katoličkog sveučilišta...) tek nam svojim naslovom generiraju značenje. Na svakome predlošku, fotografiji, zastupljen je i, ovisno o kontekstu, određeni broj žena koje onda u crtežu autorica namjerno izostavlja čineći svojevrsne cezure, praznine, bjeline. Dakle, naglasak je na onom što nije prikazano, onom čega na crtežu nema, a zajedničko je svim crtežima te ih veže u cjelinu što je podvučeno i samim naslovom serije, „Blank“ generirajući široki raspon tumačenja koja mogu biti vezana za socio-političku klimu i kulturu vremena kao i za naš sadašnji (dnevni) kontekst te nam ostavlja („praznog“) prostora za razmišljanje o rodnim pitanjima, podzastupljenosti i prezastupljenosti, jednakim radnim uvjetimate(stvarnoj) ravnopravnosti spolova.

Karmela Puljiz

7 March 2015 at 18.00 pm in the Green Room gallery (City Gallery Zabok) you may see drawings from the Blank series. I hope we'll meet there!

24. slavonski biennale

Kao što sam obećala, postam Vam fotografiju rada Autoportret u galerijskom prostoru. Trenutno je postavljen u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku u sklopu izložbe Slavonski biennale gdje ga možete vidjeti do kraja veljače. Na prvoj fotografiji uz autoportret je izložen rad kolegice Helene Janečić, a na drugoj Monike Meglić.

Foto: Muzej likovnih umjetnosti, Osijek

As I promised, I post you photo of Self-portrait in gallery space. The work is currently set at the Museum of Fine Arts in Osijek within the exhibition Slavonian biennale which you can see till the end of february. On the first photograph with the self-portrait is presented next to the painting made by colleague Helena Janečić, and on the other Monika Meglić.

Veiled boy

I u ovoj seriji slika koju se nadam naslikati bavim se vještinom kao rodno uvjetovanom kategorijom. Slika koju sam danas završila je, vjerujem, tek prva u nizu slika koje imam želju naslikati. Nadam se da će sve biti naslikane na istom formatu, 100x140 cm uljanom bojom. Prva slika prikazuje dječaka pod draperijom, a za nju mi je pozirao moj sin od dvije i pol godine kojega sam podmitila s dva Kiki bonbona.

Nedavno sam gledala jedan intervju s Kevin Francis Grayom, irskim kiparom, kojemu je jedan od omiljenih motiva tzv. vieled lady. U tom videu on samouvjereno kaže kako sve svoje skulpture u mramoru izrađuje bez korištenja suvremenih strojeva i lasera. Njegove skulpture nastaju istim postupkom kojim su nastajale skulpture kipara koji su živjeli prije dvjesto godina. Upravo je to prenaglašavanje tradicionalne obrade mramora možda najbolji dokaz da motiv kojega je izabrao nije slučajno izabran. Naime, radi se o tome da je taj konkretni motiv kiparima bio iznimno zahvalan za demonstraciju vještine i zaista, kada se promotre skulpture tih senzualnih žena prekrivenih draperijama kroz koje se nadzire njihovo mlado lice i jedro tijelo - čovjek dobije dojam da je to onaj vrh svega što umjetnost može ponuditi. Grayeve skulpture izgledaju kao da su umočene u tkaninu koja se slijeva niz sočna tijela. No on je samo jedan u nizu kipara koji demonstriraju vještinu upravo tim motivom. Već u 3. stoljeću prije Krista u Grčkoj je taj motiv bio izvor imaginacije. Tijekom novoga vijeka kipari su se specijalizirali za taj motiv, a neki od kipara su Stefano Maderno (16.st.), Antonio Corradini (17. st.), Giuseppe Sanmartino (18.st), Raffaele Monti (19.st.), Giovanni Strazza (19.st), Pietro Rossi (19.st.), Giovanni Battista Lombardi (19. st.), Giovanni Maria Benzoni (19. st.), Giuseppe Croff (19. st.) itd. Prvo što čovjek primjeti u ovom nizu autora jest činjenica da taj motiv bio iznimno popularan tijekom devetnaestog stoljeća, a ako se pogledaju radovi jasno je da je velom/draperijom prekrivena u pravilu žena. Baš kao i kod Francisa Greya. I baš kao kod F. Greya motiv svih autora je bila demonstracija i trijumf vještine. Fina obrada mramora u motivu ženskog tijela prekrivenog draperijom dobiva potpuno novo značenje. Izradivši skulpturu zanosne žene pod draperijom umjetnik zapravo potvrđuje svoj status vrhunskog autora koji je ovladao vještinom.

Veiled boy, 140x100 cm, oil on canvas, 2014.

In this series of paintings I'm still dealing with the skill as gender-based category. The painting that I finished today I hope to be only the first in a series. I hope that everything will be painted in the same format, 100x140 cm in oil colour. The first painting shows a boy under the drapery, and I posed my son who is two and a half years old by bribing him with two Kiki candies.

I recently watched an interview with Kevin Francis Gray, Irish sculptor, whose one of the favorite motifs is veiled lady. In this video he confidently said that all of his sculptures in marble are made without the use of modern machines and lasers. His sculptures are formed by the same method in which sculptors made sculptures two hundred years ago. This over-emphasis on traditional processing marble perhaps is the best proof that the motive which he has chosen isn't randomly selected. The fact is that this particular motif was for sculptors extremely grateful for the demonstration of skills and really, when you observe these sculptures of sensual women covered in drapery through which you can feel their young face and core body - one gets the impression that this is the top of all what art can offer. Gray's sculptures look like they were dipped in the fabric that runs along juicy bodies. But he is only one of many sculptors who demonstrate skill using that very subject. Already in the 3rd century BC in Greece that motive was the source of imagination. Afterwards, sculptors specialized in this motive, and some of the sculptors are Stefano Maderno (16th century), Antonio Corradini (17th c.), Giuseppe Sanmartin (18th c.), Raffaele Monti (19th century) Giovanni Strazza (19th c.), Pietro Rossi (19th century), Giovanni Battista Lombardi (19th c.), Giovanni Maria Benzoni (19th c.), Giuseppe Croff (19th c.) and so on. The first thing you could notice in this series of authors is the fact that the motive was extremely popular during the nineteenth century, and that women is the one who is covered with the viel. Just as we saw earlier in Francis Gray's sculptures. And just as in F. Grey's sculptures, motive of the author was to demonstrate his skill and to assert himself as the superior author.

Veiled boy, 140x100 cm, 2015.

Mrtva priroda

Nije slučajno da sam za ovaj rad izabrala medij figurativnog slikarstva. Iako sam se dvoumila između ulja i akvarela ipak sam se odlučila za ulje. Akvarel se često percipira kao ''ženska tehnika'' što me istovremeno i smetalo i privlačilo, ali sam se ipak odlučila za ulje ponajprije radi toga što sam nedavno pročitala jedan intervju s njemačkim umjetnikom George Baselitzom u kojem je na pitanje o značajnoj brojčanoj nadmoći muškaraca nad ženama među najplaćenijim suvremenim umjetnicima on odgovorio tvrdnjom da žene loše slikaju. To me privuklo ka slikarstvu, a posebice ka ulju na platnu kao najomiljenijoj 'muškoj' tehnici u kojoj su žene inferiorne. A i prije ovoga intervjua sam bila svjesna tradicionalnosti figurativnog slikarstva koje sam željela ovom slikom dovesti u vezu s tradicionalističkim odnosom prema ženi. Iako nisam četiri godine (još od treće godine na Akademiji) naslikala ozbiljniju sliku, nisam se zabrinjavala time hoće li ona biti prema visokim slikarskim kriterijima kvalitetno naslikana. Ako bi bila kvalitetno izvedena - mogla bih uvijek reći kako je u suglasju sa samim medijem koji je 'muški' pa zahtjeva kvalitetu, a ako bi bila loša - opet se mogu vaditi na činjenicu da sam žena pa da loša izvedba ne iznenađuje.

Osim što sam medij priziva tradicionalnost, kao motiv sam se odlučila prikazati vrlo tradicionalnu mrtvu prirodu. U 17. stoljeću je Norbert Schneider sastavio popis motiva gradirajući ih od najuzvišenijih i najplemenitijih biblijskih i mitskih scena, preko državničkih djela i portreta pa do životinja i pejsaža. Mrtva priroda zauzima posljednje mjesto na popisu jer prikazuje prirodu u kojoj nema duha, niži oblik života. Zanimljiva je i činjenica da su slike mrtve prirode uglavnom bila najniže plaćene u vrijeme nastanka popisa što je zgodna podudarnost sa izostankom najplaćenijih (prema Baselitzu kvalitetnih) suvremenih umjetnica danas. Ono gdje želim učiniti odmak od sedamnaestog stoljeća jest sam izbor predmeta koje sam složila u kompoziciju. Muškom tradicionalnom tehnikom prikazujem najniži motiv mrtve prirode kojega povezujem sa ženom. Prikazujem predmete za uljepšavanje, predmete koje koriste majke - izdajalice, grudnjake za dojenje, a sve kako bi napokon sav taj tradicionalizam bio primjenjen na ženskim predmetima kao što je u stvarnosti koja nas okružuje primjenjen na samoj ženi i svim ulogama koje su joj u društvu dodjeljene - od uloge majke, supruge, radnice...

Still life, 100x80cm, ulje na platnu, 2014.

Still life

Oil on canvas , 100x80 cm X3, 2014. ( planned triptych)

It is not coincidence that I've chosen for this work the medium of figurative painting. Although I hesitated between oil and watercolor, finally I decided to paint in oil. Watercolor is often perceived as a '' female '' technique which made me both mind and appealing , but I decided to make the painting in oil , primarily because of the interwiew with a German artist Georg Baselitz I've recently read where he was asked about significant numerical superiority of men against women among the highest paid contemporary artists, and he responded by saying that women are bad painters . It attracted me to painting, and in particular to oil painting as favourite' male ' technique in which women are inferior . And even before this interview, I was aware of traditionalism of figurative painting that I wanted to correlate with this painting the same way as the traditionalist attitude towards women . Although I haven't painted last four years, I'm not worried about whether the painting would be high - quality painted . If it was well done - I could always say that is consistent with the very medium that is ' male ' and requires quality , and if it was bad - again, you can not remove the fact that I am a woman, so that poor performance is not surprising.

Besides a medium that evokes traditionalism, as a motive, I decided to show a very traditional still life. In the 17th century, Norbert Schneider compiled a list of motives, ranking them from the loftiest and most noble biblical and mythological scenes, over portraits to the animals and landscapes. Still life is at the last place on the list because it shows the nature in which there is no spirit, a lower form of life. Also interesting is the fact that the images of still life generally was the lowest paid at the time the list which is a nice coincidence with the absence of highest-paid ( by Baselitz quality ) contemporary female artists today. What I wanted to do is to change items in composition. Men's traditional technique showing the lowest motif of still life which I associate with women. Displaying items women use for beautyfying, objects used by the mothers - a breast pump, nursing bras, and my goal is to apply traditionalism on these objects by painting them, as it is applied today on Croatian woman, and all the roles in her life - the role of mother, wife, worker ...

Torzo

Torzo je rad kojim sam željela uspostaviti vezu sa zaboravljenom sobom iz prošlosti. Kao djevojčica sam svoju pripadnost iskazivala sakupljačkim aktivnostima - sakupljala sam salvetice koje je moja majka sve ove godine čuvala u obiteljskoj kući u Slavonskom Brodu. Radi se o golemoj kolekciji različitih salvetica koje sam sakupljala i razmjenjivala s prijateljicama kroz čitavo osnovnoškolsko razdoblje, te ih sortirala ovisno o materijalu od kojih su izrađene, obliku, rijetkosti i motivu kojega prikazuju. Od svih tih salveta sam se odlučila iskaširati torzo sadašnje ja. Danas sam žena od trideset godina čije je tijelo potpuno izborano iskustvom majčinstva koje me duboko promijenilo.
Moju žensku pripadnost više nije potrebno dokazivati aktivnošću kao što je sakupljanje salveta, ona je sveprisutna na mojemu tijelu prema kojemu izrađujem kalup/negativ u kojega ću ukaširati te vrijedno sakupljane salvete kako bih od jedne kolekcije nastala potpuno druga kolekcija - hrpa istovjetnih torza kojima se želim pomiriti s vlatitim tjelesnim 'ja' tako da suočim publiku s tim visećim ljušturama koje će im se nametnuti, koje će im smetati, kroz koje će se morati provući i koje će morati dotaknuti i maknuti s puta kako bi prošli. Svu svoju neugodu nastalu otkrivanjem vlastite sebe ovim radom želim podijeliti s publikom koja će tu nelagodu osjetiti provlačeći se među iskaširanim ljušturama. Ta blaga nelagoda kod publike bi trebala biti izazvana činjenicom da su se našli u situaciji u kojoj im ulazim nepozvana u privatni prostor.
Svjesna sam i činjenice da rad upravo zbog izbora materijala koketira s kičem u današnjem vremenu u kojemu su hobby art tehnike (među kojima je i takozvana salvetna tehnika) visoko profitabilni biznis zahvaljujući upravo ženama.
Rad Torzo je još uvijek u procesu nastanka. Trenutno kaširam šesti u svojoj kolekciji i nadam se da će ih biti sveukupno 20 do 25 kako bi ih mogla izložiti u nekom galerijskom prostoru gdje će napokon u interakciji s publikom dobiti svoj puni značaj.

Skulpturalna instalacija, kaširani papir,
veličina promjenjiva (veličina pojedine skulpture cca 30x40x60 cm), 2014.

Torso

Spatial sculptural installation , bonded paper , variable size (the size of individual sculptures approximately 30x40x60 cm ), 2014.

Back in the 2002nd year in fourth grade of secondary school, I first saw a photograph taken in 1961. showing the happening Yard by Alan Kaprow . Even today when I think of that photo I have the same chills that I felt the 2002nd year because I was aware of how radical that idea was . This idea seemed to stray deep into the past because it seems to methat it would be as radical today in the 2014 as it was at the time of the occurrence . Although this work can be read with a lot of different positions , I was most intrigued by the position of the audience . The photography clearly shows the problems that audience who came to exhibition was faced with . The crowd was forced to participate in the work .

Many authors believe that their work a result of introspection and that the position of the audience is that one should put himself in the position of the author , and there is no need for explanation because that's all clearly visible in art work . In this way, artistic expression becomes an alibi and the answer to every question , and the audience comes into the position of a silent observer , and my attitude is just that the audience is the one who needs to find answers to their own questions as well as I have found some answers to my own questions , thinking about work of Alan Kaprow .

It is why I wanted to find a way to actively engage the audience in this work , and it seems to me that the easiest way to do so is to make use of the fact of their physical presence in the gallery space . I have already tried to implement similar idea using drawing as a media in work called Grey , and this time I decided to do a bunch of sculptures that I produced using my own torso . The imagined I set a bunch of these hanging shell into gallery space through which the audience will have to sneak to get to the rest of the exhibition . I want simboliclly raise awareness that women make more than a half of population, and using my own body and the material which I diligently collected all the childhood I give all of the torsos my own identity . The sculptures are made out of the same mold them and that unifies them , but the very fact that they are made from negatives of my torso and napkins that I collected throughout my childhood, I wanted to give them my own personality and get into the personal space of each individual visitor of the exhibition .